Nicanje i njega zubića

Autori: mama360 • dr. med. dent. Mihovil Turčinović, specijalist dječje stomatologije • univ. bacc. dent. hig. Ivana Cvetković Marić
Datum: 06.05.2026.

Što ćeš sve saznati?

• Kad počinju izbijati prvi zubi?
• Kako prepoznati nicanje zubića?
• Koji zubići najviše bole bebu tijekom nicanja?
• Kako ublažiti bol i nelagodu uzrokovanu nicanjem zubića?
• Kvržice na desnima koje nisu zubi
• Pranje i njega zubića

Nicanje zuba prirodan je proces kroz koji prolazi svaka beba, no često sa sobom donosi nelagodu, bol, nemir i loš san, što roditeljima može stvarati stres i iscrpljenost. Dodatni je problem to što simptomi nisu uvijek jasni pa ih je lako zamijeniti s drugim tegobama. Naime, ponekad zubi “ispadnu krivi” za plač ili nespavanje, iako uzrok može biti nešto drugo. Zato je važno znati kako prepoznati prve zubiće, što jest, a što nije povezano s njihovim nicanjem te kojim se preparatima tegobe mogu sigurno ublažiti.

Nakon nicanja zubića pojavljuju se i nova pitanja: kako ih pravilno prati, koji su proizvodi sigurni, kada beba treba posjetiti stomatologa i na što treba obratiti pažnju. Iako njega zubića može biti izazovna zbog bebinog otpora, zapravo je jednostavna i oko nje nikada ne bi trebalo biti kompromisa. Više o tome napisale smo u tekstu nastalom u suradnji s dr. med. dent. Mihovilom Turčinovićem, specijalistom dječje stomatologije i univ. bacc. dent. hig. Ivanom Cvetković Marić.

Kad počinju izbijati prvi zubi?

Nicanje zubića vrlo je individualno pa se kod nekih beba prvi zubić pojavi već oko četvrtog mjeseca, dok kod druge djece prođe gotovo cijela prva godina bez ijednog zubića. Obje su varijante potpuno normalne i najviše ovise o genetici pa nema razloga za brigu. Mnogo je važnije da se nakon nicanja prvih zubića posjeti stomatologa (pedodonta), koji će roditeljima objasniti kako pravilno prati zube i održavati oralnu higijenu, nego kada će prvi zubići izbiti. Više o tome moći ćeš pročitati u nastavku, a sada prelazimo na onaj nimalo zabavan dio – nicanje zubića!

Znamo da se raduješ prvom zubiću, ali ako kasni, pokušaj gledati na to s pozitivne strane: manje brige, više mirnih dana bez bolova i još malo vremena za usavršavanje hrvačkih vještina koje će ti trebati za pranje zubića. 😅 

Kod većine beba prvi zubići niču između 6. i 10. mjeseca života. Iako se redoslijed može razlikovati od djeteta do djeteta, postoji uobičajeni slijed nicanja mliječnih zuba, koji najčešće izgleda ovako:

• Donje jedinice (centralni sjekutići) – između 6. i 10. mjeseca
• Gornje jedinice (centralni sjekutići) – između 8. i 12. mjeseca
• Gornje dvojke (lateralni sjekutići) – između 9. i 13. mjeseca
• Donje dvojke (lateralni sjekutići) – između 10. i 16. mjeseca
• Gornje četvorke (prvi kutnjaci) – između 13. i 19. mjeseca
• Donje četvorke (prvi kutnjaci) – između 14. i 18. mjeseca
• Gornje trojke (očnjaci) – između 16. i 22. mjeseca
• Donje trojke (očnjaci) – između 17. i 23. mjeseca
• Donje petice (stražnji kutnjaci) – između 23. i 31. mjeseca
• Gornje petice (stražnji kutnjaci) – između 25. i 33. mjeseca

Tablica služi samo kao okvirni vodič jer se tempo i redoslijed nicanja zubića razlikuju kod svake bebe. Zato nema razloga za brigu ako nešto odstupa od prosjeka. Kod naših je beba izbijanje prvog zubića variralo od 5. pa sve do 13. mjeseca života, što pokazuje koliko su razlike zapravo normalne. Između druge i treće godine života dijete bi trebalo imati svih 20 mliječnih zubića pa će tada većina briga, nelagode i neprospavanih noći povezanih s njihovim nicanjem biti iza vas.

Možda ćeš čuti da je bolje da zubići niknu što kasnije jer će tada biti jači i zdraviji. No, riječ je o mitu jer ne postoje znanstveni dokazi koji to potvrđuju. Vjerojatno je nastao zbog činjenice da noćno dojenje i pijenje mlijeka mogu povećati rizik od karijesa. Tijekom noći luči se manje sline koja ispire šećere iz mlijeka pa oni dulje ostaju na zubima. Uz dobru i redovitu oralnu higijenu, oko koje nema kompromisa, nema razloga za brigu. Općenito, i „kvaliteta zuba” uglavnom je mit, osim kada je riječ o genetskim ili razvojnim defektima. Zdravi i kvalitetni zubi prvenstveno su rezultat redovitog, temeljitog i pravilnog pranja i njege od trenutka kada niknu.

Kako prepoznati nicanje zubića?

Postoji nekoliko znakova po kojima možeš prepoznati da bebi niče zubić. Iako su često uočljivi, simptomi nisu uvijek specifični pa se lako mogu povezati i s drugim tegobama ili razvojnim fazama. Primjerice, potreba za grizenjem svega što bebi dođe pod ruku može značiti da zubić počinje nicati, ali može biti i dio normalne oralne faze razvoja. Isto tako, razdražljivost bez jasnog razloga može upućivati na nelagodu zbog nicanja zubića, ali i na razvojni skok tijekom kojeg se beba prilagođava novim podražajima. Zato je nicanje zubića često teško prepoznati samo prema ponašanju.

Najpouzdaniji pokazatelj nicanja zubića su promjene na desnima. Ako posumnjaš na zubić, najbolje je zaviriti u bebina usta i pokušati vidjeti ili prstom osjetiti što se događa u ustima. 

Nicanje zubića odvija se u tri faze:

1. preeruptivnoj (zub se još ne vidi),

2. eruptivnoj (zub se probija kroz sluznicu) i

3. posteruptivnoj fazi (zub niče do svojeg konačnog položaja).

Slijed događaja tijekom nicanja zubića:

1. “Skriveni zub” (još se ne vidi, ali se može osjetiti) – U ovoj fazi zub se već pomiče prema površini kroz kost i sluznicu. Desni su naizgled normalne boje (blijedoružičaste), ali su na dodir tvrde i napete, a prstom se može osjetiti mala čvrsta točkica ispod površine.

2. Izbočenje (najtipičniji znak) – Ovo je trenutak kada ćeš prvi put moći “vidjeti” da se nešto nazire. Na zubnom mesu pojavljuje se malo tvrdo izbočenje ili kvržica, a površina postaje zategnuta, sjajna i često nešto svjetlija ili blago pobijeljena. Oblik izbočenja prati krunu zuba koja se nalazi ispod površine.

3. Otečeno i crvenkasto zubno meso – Kako se zub probija kroz sluznicu, tijelo pokreće lokalnu upalnu reakciju. Desni tada postaju blago otečene, ružičastocrvene i osjetljive na dodir. Riječ je o normalnoj fiziološkoj upali uzrokovanoj pritiskom zuba. Upravo u ovoj fazi dijete najviše grize i često je nervozno. Ponekad se iznad zuba pojavi prozirni, plavičasti ili ljubičasti mjehurić (erupcijska cista, odnosno hematom). Iako može izgledati dramatično, potpuno je bezopasan. Nastaje kada se iznad zuba nakupi tekućina ili mala količina krvi neposredno prije njegova izbijanja. U pravilu nestane sam čim zub izbije i ne treba ga dirati ni bušiti.

4. Dan ili dva prije izbijanja – Zub je tada praktički na površini pa se ispod sluznice može vidjeti tanka bijela linija. Desni izgledaju kao da će puknuti, a na dodir se osjeti oštar rub. Ubrzo nakon toga pojavljuje se mali bijeli vrh… i zub je vani. 🥳

5. Nakon izbijanja (kratka faza prilagodbe) – Iako je zub izašao, tegobe ne moraju odmah prestati. Prvih nekoliko dana desni su još osjetljive, beba i dalje grize jer se tkivo prilagođava, a rub zuba može biti vrlo oštar i iritirati okolno tkivo. Riječ je o rijetkom i kratkotrajnom stanju koje se obično smiri unutar nekoliko dana, kada se sluznica “navikne” na zub.

Promjene na zubnom mesu te sam zubić koji možeš prepoznati pogledom ili dodirom nisu jedini pokazatelji početka nicanja zubića.

Neki od najčešćih popratnih simptoma koji mogu upućivati na početak nicanja zubića su: 

• Pojačano slinjenje – Neke bebe tijekom nicanja prvih zubića, osobito u oralnoj fazi, toliko sline da slinček postaje nezaobilazan odjevni predmet.

• Potreba za grizenjem i žvakanjem svega oko sebe – Beba će izgledati poput malog dabra – pokušavat će “živčano” žvakati sve što joj dođe pod ruku kako bi ublažila bol i nelagodu. Ponekad ćeš imati osjećaj kao da pokušava pojesti vlastitu rukicu ili sama „izvaditi” zubić koji je muči.

• Razdražljivost i nervoza – Kao što odrasle boli upaljeni zub, tako i bebu može mučiti stalan pritisak zbog kojeg postaje nervozna i frustrirana jer si ne može pomoći. 

• Kraći i nemirniji san, česta buđenja – Beba se može buditi vrlo često, a ponekad i ostati budna po dva sata usred noći te teško ponovno zaspati (i tako danima ili tjednima – ne pitajte kako znamo!). U tim trenucima ne mora nužno plakati – jednostavno je budna i želi tvoju blizinu i društvo.

• Smanjen apetit ili odbijanje hrane – Ako beba inače dobro jede, a odjednom počne odbijati obroke bez drugih znakova bolesti, moguće je da joj nelagoda u desnima otežava hranjenje.

• Češće traženje dojke ili bočice radi utjehe – Neke bebe tijekom nicanja zubića češće traže dojenje ili bočicu jer ih sisanje umiruje.

• Trljanje obraza ili povlačenje za uho – Beba može češće dirati istu stranu lica ili povlačiti uho zbog nelagode koja se širi područjem čeljusti.

Dok si čitala popis simptoma, vjerojatno si se zapitala gdje je temperatura kao znak nicanja zubića. Naime, iako je mnogi roditelji povezuju s rastom zuba, povišena temperatura u pedodontskoj literaturi nije potvrđena kao izravan simptom nicanja zubića. Iako se povišena temperatura često pojavljuje u isto vrijeme kada bebi niču zubići, znanstveno nije dokazano da su zubići izravni uzrok temperature (nije dokazana uzročno-posljedična veza). 

Koji zubići najviše bole bebu tijekom nicanja?

Prije nego što prijeđemo na načine kako bebi olakšati tegobe, važno je znati da nicanje nekih zubića boli više, a nekih manje.

Donosimo okvirni “poredak po boli” – svaka beba je drugačija, no prema iskustvu roditelja i pedodontskoj praksi to najčešće izgleda ovako:

• Kutnjaci (četvorke) – Zbog svoje velike površine ovi zubi stvaraju najjači pritisak i upalu dok se probijaju kroz desni. Djeca tada najčešće lošije spavaju, puno grizu, pojačano sline i vidljivo su razdražljiva.

• Očnjaci (trojke) – Njihov oštar vrh “reže” desni i često uzrokuje dugotrajniju osjetljivost. Roditelji ih često pamte po nagloj nervozi i fazama u kojima se čini da ništa ne pomaže.

• Bočni sjekutići (dvojke) – Često su neugodniji od prvih zubića jer desni više nisu “mekane kao na početku”. Nerijetko niču u paru pa simptomi mogu trajati dulje.

• Donji središnji sjekutići (prvi zubići) – Najčešće prolaze relativno lagano. Desni su tada još tanke pa se zub brzo probije – više zbune roditelje nego što namuče bebu.

Kako ublažiti bol i nelagodu uzrokovanu nicanjem zubića?

Najizazovniji dio nicanja zubića obično nisu komplikacije, koje su rijetke, nego nelagoda i bol zbog kojih beba može djelovati neutješno i vrlo razdražljivo. U tom se razdoblju lako osjećati bespomoćno i imati dojam da ništa ne pomaže, no zapravo postoje načini koji mogu olakšati tegobe bebi, a tebi donijeti mirnije dane i noći.

Kao i kod drugih bebinih tegoba, najbolji “lijek” često su pažnja, nježnost i sigurnost maminog naručja. Kada je beba u bolovima i nelagodi, tvoj dodir na nju djeluje umirujuće i pruža joj osjećaj sigurnosti. Uzmi je u naručje, ljuljuškaj, nosi, pjevaj joj, pleši i pokušaj je nježno distraktirati svojom pažnjom kako bi se manje fokusirala na neugodu i bol. 

Osim mamine utjehe, hladne grickalice i oblozi jedan su od najboljih načina za smirivanje otečenih desni i ublažavanje boli tijekom nicanja zubića. Djeluju slično kao hladni oblog kod udarca – hladnoća sužava krvne žile u desnima pa se smanjuju oteklina i lokalna upalna reakcija koja nastaje dok se zub probija. Istovremeno hladi živčane završetke, zbog čega se signal boli slabije prenosi i desni se nakratko “umire” pa bebi bude lakše.

Dodatno pomaže i sam pritisak jer tijekom grizenja beba mehanički pritišće desni i tako smanjuje neugodan osjećaj napetosti. Upravo zato kombinacija hladnoće i grizenja najčešće donosi najbrže olakšanje kod nicanja zubića. Stavi silikonske grickalice ili gumene predmete koje beba voli u hladnjak ili zamrzivač, a kada se ohlade, daj ih bebi da ih stavlja u usta i njima masira zubno meso. Pomoći može i gaza ili tetra pelena natopljena vodom i ohlađena u hladnjaku, kojom laganim kružnim pokretima možeš masirati mjesto na kojem izbija zubić. Ne moraš se brinuti da će se beba razboljeti ako joj daš ohlađene predmete. Prehladu i druge bolesti uzrokuju virusi i bakterije, a ne hladnoća. Hladne grickalice ili ohlađena gaza samo privremeno sužavaju krvne žile u desnima te tako smanjuju oteklinu i bol, što je zapravo poželjno tijekom nicanja zubića.

Osim gore spomenutih metoda, mnogi roditelji u potrazi za rješenjem posegnu i za različitim gelovima za desni. Većina tih proizvoda ima vrlo ograničen učinak kada je riječ o stvarnom ublažavanju boli tijekom nicanja zubića. Gelovi su uglavnom namijenjeni kratkotrajnom umirivanju nadraženih desni, no njihovo djelovanje najčešće je blago i privremeno.

Gelovi poput onih s hijaluronskom kiselinom mogu pomoći u hidrataciji i umirivanju sluznice, ali treba imati realna očekivanja – oni nisu “čudotvorno rješenje” za bolove kod nicanja zubića. U praksi najviše pomažu jednostavne metode poput hlađenja, grickanja i mehaničkog pritiska na desni, dok su gelovi uglavnom pomoćna, a ne ključna mjera olakšavanja tegoba.

Jedini sastojci koji mogu značajnije smanjiti bol jesu lokalni anestetici poput lidokaina ili benzokaina, ali se oni kod beba uglavnom ne preporučuju zbog mogućih nuspojava i rizika. Zato je važno pažljivo čitati sastav i izbjegavati preparate koji sadrže benzokain, lidokain, alkohol ili nepotrebne arome, kao i različite homeopatske pripravke bez dokazane učinkovitosti.

Ako ništa ne pomaže, a beba je vrlo uznemirena, neutješno plače i očito je jako boli, posljednja “linija obrane” mogu biti lijekovi protiv bolova poput paracetamola ili ibuprofena. Njih treba koristiti oprezno, prema uputama pedodonta te u dozi prilagođenoj dobi i tjelesnoj težini djeteta.

I izdrži – najintenzivnije faze nicanja zubića ipak relativno brzo prođu… za nekih pola godine bit ćete mirni! 😛

Kvržice na desnima koje nisu zubi

Ponekad ćeš na bebinim desnima primijetiti malu bijelu točkicu nalik zrnu riže i pomisliti da je riječ o vrhu zubića. No, katkad se ne radi o zubu, nego o potpuno bezopasnoj i prolaznoj pojavi. I nama se dogodilo da smo se prerano razveselile “prvom zubiću”, a kasnije shvatile da se nalazio na sasvim krivom mjestu – primjerice ondje gdje kasnije niče očnjak, a ne gdje obično prvo izbijaju sjekutići.

Takve promjene najčešće su Epsteinove perle, Bohnovi čvorići ili gingivalne ciste. U nastavku objašnjavamo kako ih razlikovati i kada se treba javiti stomatologu.

• Epsteinove perle – U prvim mjesecima života, najčešće do trećeg mjeseca, na bebinu nepcu (rjeđe na desnima) mogu se pojaviti sitne bijeložućkaste kvržice. Mogu biti pojedinačne ili grupirane, a riječ je o benignim cistama nastalim zbog nakupljanja keratina tijekom fetalnog razvoja. To je potpuno normalna i vrlo česta pojava koja se javlja kod velikog broja beba. Ne može se spriječiti niti zahtijeva liječenje. Epsteinove perle spontano nestaju, najčešće tijekom prva tri mjeseca života, pa ih nije potrebno dirati ni zbog njih brinuti.

• Bohnovi čvorići – To su sitne bijele ili žućkaste kvržice koje se najčešće pojavljuju uz rubove nepca ili uz zubno meso. Za razliku od zubića, ne pojavljuju se na sredini desni, ondje gdje bi zub trebao nicati. Izgledom jako podsjećaju na Epsteinove perle pa ih je roditeljima često teško razlikovati. Bohnovi čvorići nastaju iz ostataka žlijezda slinovnica tijekom razvoja i potpuno su bezopasni. Ne uzrokuju bol niti smetaju bebi, a spontano nestaju tijekom prvih mjeseci života, zbog čega ih nije potrebno dirati ni pokušavati uklanjati.

• Gingivalna cista – Pravi su „dvojnici” zubića jer se pojavljuju upravo na mjestu na kojem bi zub trebao niknuti. Riječ je o malim cistama nastalim iz ostataka zubne lamine – tkiva iz kojeg se tijekom trudnoće razvijaju zubi. Laicima ih je često teško razlikovati od pravog zubića, osobito ako prvi zub još nije izbio. Obično izgledaju pravilno i djeluju kao da su “zalijepljene” za površinu desni, a ne kao da izbijaju iz dubine. Također, dulje ostaju nepromijenjene, dok bi se pravi zubić s vremenom počeo probijati prema površini. Najčešće se pojavljuju vrlo rano, do trećeg ili četvrtog mjeseca života, kada obično još nije vrijeme za nicanje zubića. Ako nema boli, crvenila ni drugih promjena na desnima, riječ je o bezazlenoj pojavi i pregled stomatologa uglavnom nije potreban jer će nestati same od sebe. Nemoj ih strugati, uklanjati ni mazati gelovima kako ne bi izazvala nepotrebnu iritaciju.

Pranje i njega zubića

• Kad početi s higijenom usne šupljine i zubića?
• Koju četkicu i pastu koristiti? 
• Kako pravilno oprati zube?
• Koliko dugo je potrebno prati zubiće?
• Treba li dijete samo prati zube?
• Kako nastaje karijes na mliječnim zubima?
• Kada odvesti dijete na prvi pregled kod stomatologa?

Kad početi s higijenom usne šupljine i zubića?

Kariogene bakterije žive na gingivi i prije nicanja zubića pa je potrebno krenuti s oralnom higijenom prije nego što se pojave prvi zubići kako bi se radila kontrola populacije loših bakterija, ali i da se beba navikne na cijeli postupak. 

Prije nego što izbiju zubići, redovito uzimaj malu gazu, čistu tetra pelenu ili sterilnu kompresu te je navlaži vodom i nježno prebriši bebino zubno meso kako bi uklonila ostatke mlijeka i hrane. 

Na tržištu ćeš možda naići na silikonske četkice koje se nataknu na prst. Iako djeluju praktično i simpatično, s njima je gotovo nemoguće kvalitetno očistiti zube. Najproblematičnije područje uvijek je uz samu gingivu, odnosno rub desni, gdje se plak najviše zadržava, a upravo tamo ove četkice ne mogu učinkovito doprijeti i ukloniti naslage. Plohe zuba same po sebi rijetko predstavljaju najveći problem, zato silikonske četkice zapravo ne odrađuju posao koji roditelji očekuju od njih. Međutim, mogu imati svoju svrhu – primjerice kao dio igre s bebom, za nježnu masažu desni ili kao senzorna aktivnost kroz koju se dijete polako upoznaje s oralnom higijenom. Takve silikonske četkice mogu biti zanimljiv dodatak i alat za privikavanje, ali definitivno nisu zamjena za standardnu dječju četkicu za zube.

U ponudi dječje oralne higijene nalaze se i mekane četkice sa silikonskom glavom. One mogu biti odličan alat tijekom nicanja zubića jer pomažu ublažiti nelagodu i nježno masirati desni. Također, korisne su tijekom oralne faze kada bebe prirodno istražuju svijet ustima, a mogu pomoći i u postupnom pomicanju gag refleksa prema stražnjem dijelu jezika. Dakle, one mogu služiti kao predmet za istraživanje, upoznavanje i samostalno grickanje. Na taj način beba razvija osjećaj ugode i sigurnosti oko četkice, što kasnije može znatno olakšati svakodnevno pranje zuba. Ipak, nikako nisu zamjena za klasičnu dječju četkicu i ne mogu se smatrati pravim alatom za održavanje oralne higijene.

Koju četkicu i pastu koristiti? 

Jedini “alat” koji ti je zaista potreban za pranje zuba od trenutka kada izbije prvi zubić jesu klasična dječja četkica i pasta za zube prilagođena dobi djeteta… i, naravno, velika količina živaca, strpljenja i dosljednosti. Biraj četkice nešto čvršćih vlakana te pastu koja sadrži fluoride.

Gotovo svi stručnjaci složit će se da je najvažnija preventivna mjera protiv karijesa i oštećenja zuba redovito četkanje pastama koje sadrže fluoride. Mnoge paste na tržištu sadrže fluoride, no važno je razlikovati aminofluoride i natrijev fluorid. Aminofluoridi organski su spojevi koji se putem sline lakše vežu za površinu zuba, zbog čega se upravo takve paste često preporučuju. Tijekom dana dijete često jede i pije pa zbog kiselosti u ustima dolazi do demineralizacije, odnosno postupnog otapanja strukture zuba. Fluor iz paste pritom ima važnu ulogu u remineralizaciji, odnosno ponovnom jačanju i zaštiti zuba od karijesa.

Pastu za zube potrebno je koristiti od trenutka izbijanja prvog zubića, i to u vrlo maloj količini. Kada dijete nauči ispljunuti pastu, može se koristiti količina veličine zrna graška. Četkicu i pastu ne treba močiti vodom niti nakon četkanja ispirati usta vodom. Pasta djeluje učinkovitije kada je prisutno manje vode jer se ispiranjem uklanjaju korisni sastojci koji sudjeluju u zaštiti zuba od karijesa. Dovoljno je samo ispljunuti višak paste.

Kako pravilno oprati zube?

Kod pranja zubića najvažnije je da četkica ne “stoji” samo na zubu, nego da obuhvati i zub i gingivu (zubno meso) jer se kariogene bakterije najviše zadržavaju uz zubni vrat, odnosno mjesto na kojem se spajaju zub i gingiva. Bakterije se nalaze i na samoj gingivi, zbog čega je važno istovremeno čistiti obje površine. Česta je pogreška roditelja to što četkicom samo lagano prelaze po sredini zuba, dok područje uz gingivu ostaje neočišćeno. Upravo se ondje najviše zadržava biofilm i nastaju početni karijesi.

Zube treba prati malim kružnim pokretima pri čemu se cijela četkica pomiče preko gingive i zuba. Cilj je da kružni pokreti obuhvate sve plohe – područje uz gingivu, prednju stranu zuba, grizne plohe te unutarnje strane prema jeziku i nepcu.

Kod male djece četkanje treba biti temeljito i energično, ali pritom kontrolirano. Ne treba se bojati da ćemo ozlijediti dijete ako zube četkamo energičnije i koristimo pravilne kružne pokrete. Mnogo je važnije da se naslage zaista uklone nego da pranje djeluje nježno, a zubi ostanu neočišćeni.

Koliko dugo je potrebno prati zubiće? 

Roditelje vrlo često zanima koliko je minuta potrebno prati dječje zube. Ono što sa sigurnošću možemo reći jest da djeci nije potrebno jednako dugo četkanje kao odraslima jer jednostavno nemaju isti broj zuba.

Najvažnije je naglasiti da se zubi peru dok ne budu oprani. Drugim riječima, nije presudno trajanje pranja, nego njegova kvaliteta – potrebno je očistiti sve plohe svih zuba. U praksi je otprilike 30 sekundi energičnog i temeljitog četkanja, dva puta dnevno, često sasvim dovoljno, osobito kod manjih beba s tek nekoliko zubića i djece koja tek razvijaju rutinu oralne higijene.

Ako se pitaš kako taj proces učiniti ugodnijim bebi, moramo priznati da je to pitanje za milijun dolara, a odgovor se roditeljima često ne sviđa. Činjenica je da gotovo nijedno dijete od prvog dana ne prihvati oduševljeno pranje zuba. Zato, ako su suze, negodovanje i odbijanje dio tvoje svakodnevice – vjeruj nam, nisi jedina. Dapače, u tome si poput većine roditelja. No, bez obzira na otpor, zubi se moraju prati. Oralna higijena nije stvar djetetove želje, nego potreba, jednako kao što je potrebno promijeniti pelenu bebi kojoj se to možda također ne sviđa. Nećeš je pustiti da nekoliko dana bude u istoj peleni samo zato što protestira – isto vrijedi i za pranje zuba. Djeca kroz rutinu, ponavljanje i dosljednost uče da je pranje zuba normalan dio svakodnevne brige o sebi. Zato je dugoročno važnija dosljednost od toga sviđa li im se pranje u određenom trenutku ili ne.

Pokušaj bebi taj proces učiniti zabavnijim – pusti omiljenu pjesmicu, uzmi slikovnicu o pranju zubića koju voli ili neka jedan roditelj pere zubiće dok drugi čita priču. U početku je pranje zuba često pravi lavovski, ali i timski posao.

Treba li dijete samo prati zube?

Vrlo je korisno da bebe i mališani što više koriste svoje ruke te da ih potičemo na samostalnost kako bi kroz svakodnevne aktivnosti upoznavali svijet oko sebe. Primjerice, tijekom hranjenja preporučljivo je pustiti dijete da jede rukama, istražuje hranu, dodiruje je, gnječi i samo je stavlja u usta. Ne trebamo mu stalno stavljati žlicu u usta jer upravo kroz takva iskustva razvija koordinaciju, osjet i samostalnost. Međutim, ono što vrijedi za hranjenje ne vrijedi u potpunosti i za oralnu higijenu.

Kod pranja zuba nije dobro oslanjati se isključivo na to da dijete samo pere zube. Naravno, treba mu dopustiti da uči i vježba, ali roditelj mora aktivno sudjelovati u cijelom procesu. Zdravstvene organizacije naglašavaju da roditelj treba nadzirati i dovršavati pranje zuba barem do sedme godine života (u nekim izvorima se navodi čak do 16. godine). 

Razlog je jednostavan – mala djeca još nemaju dovoljno razvijenu finu motoriku da bi temeljito očistila sve plohe zuba. Čak i kada motorički postanu spretnija, pojavljuje se drugi problem: djeca često samo “odglume” pranje zuba ako ih nitko ne kontrolira.

Zato kod oralne higijene ne vrijedi potpuna samostalnost kao kod hranjenja i upravo je roditeljski nadzor ključan dio stvaranja zdrave navike. Dijete treba uključiti i motivirati da sudjeluje, ali odgovornost za stvarno čiste zube i dalje ostaje na odrasloj osobi.

Dobra rutina može izgledati tako da najprije djetetu damo da se poigra četkicom, a zatim je uzmemo, otvorimo djetetu usta i detaljno očetkamo sve plohe zuba – vanjske strane, unutarnje strane prema jeziku i nepcu te grizne plohe. Naglasak treba staviti na temeljito i energično četkanje jer su mnogi roditelji u tom procesu previše nježni iz straha da ne traumatiziraju dijete. Upravo je zato ponekad potreban malo čvršći pristup kako bi zubi zaista bili čisti.

Kako nastaje karijes na mliječnim zubima?

Često se misli da su mliječni zubi privremeni pa nije važno ako se pokvare, no karijes na njima može utjecati na bol, hranjenje, govor, razvoj trajnih zuba, ali i razvoj srednje i donje trećine lica.

Zato je važno razumjeti kako karijes nastaje jer ga je mnogo lakše spriječiti nego liječiti. Osim toga, svi znamo koliko zubobolja može biti nepodnošljiva, a nijedno dijete ne zaslužuje prolaziti kroz to. Zato je odgovornost nas odraslih da o tome brinemo.

Razlozi zbog kojih nastaje karijes:

1. Bakterije u ustima (prijenos s roditelja) – Bakterije koje uzrokuju karijes djeca najčešće dobivaju od odraslih, primjerice dijeljenjem žlice, puhanjem hrane ili kada roditelji dudu “čiste” vlastitim ustima. Jednom kada se nasele u usnoj šupljini, ostaju trajno prisutne i koriste šećere za stvaranje kiselina. Prirodan proces koji se događa i kod odraslih i kod djece jest da bakterije u ustima traže čvrstu površinu za koju se mogu zalijepiti, a to su upravo zubi. Već nekoliko minuta nakon četkanja počinju se lijepiti za njih i stvarati sluzavu masu – biofilm, odnosno zubne naslage. Kada se bakterije udruže unutar tog biofilma i dođu u kontakt sa šećerima, počinju stvarati kiseline koje dovode do otapanja zuba, odnosno nastanka karijesa. Zato je važno zube prati redovito i temeljito kako bakterije unutar biofilma ne bi stigle stvarati štetne produkte i oštetiti zub. 

2. Često izlaganje šećerima (naglasak na ČESTO) – Kada beba pojede nešto što sadrži šećer (čak i mlijeko ili voćnu kašicu), bakterije u plaku odmah počinju stvarati kiseline koje nagrizaju caklinu. Nakon otprilike 50 minuta slina postupno neutralizira kiseline i zub se počinje oporavljati, odnosno minerali se vraćaju u caklinu. Ako dijete jede ili pije pomalo tijekom cijelog dana (gricka, cucla ili stalno uzima gutljaje soka ili mlijeka), taj se proces oporavka neprestano prekida. Kiseline nastaju iznova prije nego što se zub stigne obnoviti pa caklina ostaje trajno oslabljena i s vremenom nastaje karijes. Zato je važnije koliko često zubi dolaze u kontakt sa šećerom nego kolika je pojedinačna količina šećera.

3. Noćno hranjenje bez čišćenja zuba – Tijekom spavanja luči se vrlo malo sline, a upravo ona inače neutralizira kiseline u ustima. Ako zubi ostanu prekriveni mlijekom ili drugim napitkom, kiseline mogu djelovati satima, zbog čega je tzv. bočica-karijes vrlo čest kod male djece. Stomatolozi će često savjetovati izbjegavanje noćnih podoja zbog rizika od karijesa, dok će savjetnici za dojenje i pedijatri naglašavati važnost dojenja na zahtjev zbog njegovih brojnih dugoročnih koristi. A beba će, naravno, imati vlastiti plan i dojiti kada i koliko želi. Zato nema smisla pretjerano se opterećivati pitanjem hoće li samo dojenje uzrokovati karijes – realno, u tri ujutro teško je “pregovarati”. 😆 Mnogo je važnije fokusirati se na redovitu i detaljnu higijenu zubića nego na potpuno ukidanje noćnih podoja.

4. Nedovoljno mehaničko čišćenje – Plak se mora mehanički ukloniti četkicom. Sama voda ili nekoliko gutljaja nakon obroka nisu dovoljni. Biofilm ostaje zalijepljen za zub, a bakterije unutar njega nastavljaju proizvoditi kiseline. Zato je važno zube četkati temeljito i energično, a ne samo lagano prijeći četkicom preko zubića.

Kada odvesti dijete na prvi pregled kod stomatologa?

Prvi pregled preporučuje se čim nikne prvi zubić. Taj se pregled ne obavlja toliko zbog djeteta, koliko zbog roditelja – kako bi dobili jasne upute o oralnoj higijeni, pravilnom pranju zubića i tehnikama prilagođenima dobi djeteta. Ako je moguće, najbolje je pregled obaviti kod pedodonta.

Ranim dolascima dijete se postupno upoznaje s ordinacijom, stomatologom i samim pregledom. Tako se od malih nogu stvara osjećaj da je pregled zuba nešto potpuno normalno. Djeca koja rano steknu tu naviku često imaju manje straha jer im pregledavanje i dodirivanje zubića nije nepoznato iskustvo. Naime, prvi susret sa stomatologom ne bi trebao biti tek kada se pojave bol ili karijes. Tada dijete pregled može povezati s neugodnim iskustvom i razviti strah. Redovite kontrole omogućuju da se početni karijesi otkriju na vrijeme, a u ranoj fazi karijes je moguće zaustaviti pravilnom higijenom jer je riječ o reverzibilnom procesu. Zato se od nicanja prvog zubića preporučuju kontrole svaka tri mjeseca.

Velik dio strahova djeca preuzimaju od nas roditelja, pa tako i strah od stomatologa. Zato je važno paziti kako o tome govorimo pred djetetom. Rečenice poput “Bravo, ja to ne bih mogla, ja se jako bojim zubara” ili “Hrabriji si od mene, ja to ne bih izdržala” mogu s vremenom stvoriti dojam da je odlazak stomatologu nešto strašno i neugodno. Umjesto toga, bolje je koristiti miran i neutralan ton te stomatologa predstaviti kao osobu koja brine o zdravlju zubića. Odlazak stomatologu trebao bi djetetu djelovati jednako normalno kao odlazak u trgovinu – ne govorimo mu: “Ne boj se iza ove police” kada ulazimo u Lidl. Naše normalno postaje i njihovo normalno.

Ako osim preporuka navedenih u tekstu želiš još preporuka za svu opremu koja će ti trebati tijekom prve dvije godine bebinog života, zajedno s linkovima za kupnju, preporučujemo da pogledaš mama360 book Sva oprema za mamu i bebu.

Sadržaj na mama360.hr namijenjen je isključivo za informiranje i edukaciju. Ništa od objavljenog ne zamjenjuje razgovor s liječnikom niti predstavlja medicinski savjet — za sve što se tiče tvog zdravlja ili zdravlja tvoje bebe, obrati se svom liječniku ili pedijatru.