February 22, 2026 Dojenje i hranjenje Andrea

Prestanak dojenja — lako ili nemoguće?

Autori: Paula Kovačević · Iva Erić
Datum: 16.04.2026.

Dvije različite priče

Prekid dojenja nekim mamama dođe lagano, spontano i gotovo bez puno razmišljanja, a nekima bude jedan od emotivno najtežih koraka u ranom majčinstvu. I jedno i drugo je potpuno normalno. Ovim tekstom želimo ti pokazati da ne postoji samo jedan “ispravan” način i donosimo ti dvije različite priče.

Paulina priča – Težak (ali i nježan) prekid dojenja

Dojenje za nas nije bila samo nutritivna vrijednost za bebu, bilo je više od toga i zato je prekid bio emotivno težak i iscrpljujuć, ali istovremeno nježan i bez plača. Nadam se da će ti moje iskustvo pomoći da kroz ovaj proces prođeš lakše i bezbolnije. Idemo redom!

(Pre)česta buđenja

Otkad je Toma odbacio dudu, više nismo imali alat za uspavljivanje pa je dojenje bilo za sve – utjeha, bol, smirivanje, regulacija i padanje u san.

Očekivali smo da će se situacija kroz vrijeme poboljšavati, no nama je bilo sve gore i gore. Kulminiralo je sa 7 mjeseci (nazovimo to regresija, zubi, puzanje, kako god). Budio se na svakih 30-45-50-60 minuta. Kako koju noć. Nekad i svake 4 minute. I tako 7+ mjeseci, apsolutno svaki dan, bez iznimke. Uspavljivao se dojenjem, jer za drugo nisam imala snage.

Mentalna odluka

Postoje mame kojima je prekid dojenja OK i nema puno drame, no postoje i mame kojima je jako teško prekinuti dojenje radi snažne povezanosti s djetetom i emocija koje su uključene u taj proces. Ta sam!

Kad je Toma imao 6-8 mjeseci i kad bih razmišljala tada o prestanku dojenja, nisam bila spremna za prekid. Znala sam da dosta mama prekida s djetetovih godinu dana i to mi je zvučalo razumno i okej. Kako se bližio taj period, sve sam se više osjećala ugodno prekinuti, međutim, i tada mi je bilo mentalno teško.

Na kraju se dogodila kap koja je prelila čašu – imala sam par strašno teških noći gdje je Toma dojio 20+ puta da bi se uspavao, bila sam mentalno na dnu i ujutro sam rekla ne-mo-gu više, to je to. Odluka je pala par dana prije nego što smo inicijalno planirali, ali najvažnije od svega, donijela sam ju ja i nitko drugi osim mene.

Uloga tate

Najvažnija osoba u ovom procesu je bio moj muž, odnosno tata. Zašto?

Uloga tate nije samo nositi dijete par noći, nego preuzeti jako težak zadatak na sebe – voditi brigu o djetetu po noći – smirivati i uspavljivati uplakanu bebu koja želi mamu, kao i hendlati mamu kojoj je teško:

Mami jako teško pada kada beba plače i kad ju ne može utješiti na način kao do sada,
Hormonalne promjene koje se događaju u tijelu mame.

Tate odjednom nose cijeli teret na sebi i najčešće ne spavaju tih nekoliko dana.

Treba stisnuti 2-3-4 noći, ali 10-15 noći je već opasan zadatak. Partneri trebaju biti spremni za preuzimanje važne i ključne uloge u ovom procesu. Mi smo krenuli bez velikih očekivanja i plana. Imali smo 2 tjedna oko božićnih praznika i bili smo sigurni da ćemo stići uspostaviti normalne noći prije povratka tate na posao.

Plan po danima

Prvih par dana sam smanjivala ukupan broj podoja u danu, krenula sam s 2 dnevna + 10-15 po noći. Raspored po danima:

Ukidanje dnevnog podoja (dan 1-3)

Dan 1-3 maknula podoje za dnevno spavanje, no dan 2 i 3 podojila sam mimo uspavljivanja (jednom – dvaput – triput) da si olakšam pritisak u dojkama i smanjivala sam noćne podoje s 10-15 na 7-10.

Kako nije bilo podoja za dnevno uspavljivanje, uspavljivali smo ga u nosiljci, ili muž ili ja. Dnevna spavanja nam nikad nisu bila problem i to je prošlo dosta bezbolno i jednostavno. Nunanje i džipsanje u nosiljci + dječje happy songs, zaspao bi za 5-10 minuta i prebacili bismo ga u krevet. Nekad bi se probudio u prebacivanju, pa opet ispočetka dok ne uspijemo.

Što se tiče noćnog uspavljivanja, odvojili smo odmah dojenje od rutine spavanja. Podojila bih ga u dnevnoj sobi (umjesto u njegovom krevetiću) i prvu noć mi je zaspao na rukama, a drugu i treću noć sam ga predala tati da ga on uspava na rukama. Rezultat? Negodovanje jer želi još dojiti, ali ne plakanje sa suzama, nego više kao deranje i protest. Uz skretanje pažnje, zaspao bi za 10-20 minuta na rukama.

Kod noćnih buđenja, bili smo uključeni i muž i ja, da po pola pokrijemo noć. Trudila se ne dojiti svaki put, nego uzeti ga u ruke i nositi, tapšati po leđima, pjevati, pričati priče. Kako je to prošlo? E pa jako jako loše!

Bilo je milijun buđenja, plakanja pa umirivanja, ali se dogodio i mali pomak jer je prvi put u svom životu zaspao u krevetiću bez dojenja (taj put sam ga tapšala po leđima).

Dojila sam par puta u noći, kad baš više ništa od navedenih opcija nije palilo, ali ovo je bio ključni trenutak jer smo shvatili da MOŽE zaspati sam. Vamos!

Ukidanje noćnog dojenja (dan 4-6)

U idućim danima sam maknula podoj pred noć u potpunosti i dojila po noći samo jednom ili dva puta.

Što se tiče noćnog uspavljivanja, shvatili smo da mu nikako ne paše taj podoj pred uspavljivanje jer postane samo nervozniji pa smo ga ukinuli skroz. Shvatili smo i da sam ga ja asocirala na dojenje jer je bio jako plačljiv, htio samo mene, povlačio majicu rukama, pa smo se dogovorili da se maknem s dijela večernje rutine negdje na pola. Npr. kad bi vidjela da je dobre volje i da su dečki u nekom svom điru, ja bih izašla iz sobe i skroz se povukla.

Prva večer je bila koma, druga večer već bolja, a treća noć i svaka iduća rutina sve bolja i bolja jer sad tata i beba imaju svoje male rituale pred spavanje.

Noćna buđenja je preuzeo samo muž. Noći su bile koma, bilo je puno buđenja, nošenja, izlaženja iz sobe, gledanja vlakova, mahanje igračkama po stanu samo da mu se odvrati pažnja i misli. Užas.

Uspavljivao se na rukama, a mi spašavali živu glavu. Te noći su bile baš teške, a ja bih došla i uskočila kad bi Toma plakao i kad ga muž nikako nije mogao smiriti. Nije mi bila opcija da beba plače, barem ne da plače sa suzama. Jasno mi je bilo da se mora jako ljutit jer već ima razvijenu svijest i volju, no ne mora plakati neutješno. Podojila sam jednom ili dva puta u noći i vratila se u svoj krevet.

Muž je spavao kod bebe u sobi (naslonjač od kauča smo dodali uz montessori krevetić). Podojila bih ga ujutro jer sam morala otpustiti veliki pritisak, jer sam imala sam baš puno mlijeka jer je inače dojio 20 puta po noći prije nego smo krenuli s prekidom.

Ukidanje jutarnjeg podoja (dan 7-10)

U tim danima ostavila sam samo jutarnji podoj nakon što se Toma probudio oko 7 ujutro jer sam najviše mlijeka proizvodila po noći i morala sam si olakšati.

Noći su i dalje bile pune buđenja i teških uspavljivanja ali ipak se vidio pomak jer je muž uspio zadržati uspavljivanje u sobi, bez gledanja vlakova i drugih aktivnosti.

Desetu noć smo imali još jedan pomak, a to je da nisu ustali iz kreveta, što znači da ga je svaki put uspio uspavati u krevetu (bez nošenja).

Ja odrađujem 10-ti dan i zadnji jutarnji podoj – do tad se proizvodnja smanjila ali je mlijeka i dalje bilo puno. To jutro je podojio i izvukao svo mlijeko, a meni je bilo puno lakše i nakon toga nisam više imala prepune dojke niti kvrge, no i dalje sam imala mlijeka.

Proizvodnja mlijeka

Glava je jedno, a tijelo je drugo. Odlučila sam da prestajemo, međutim kako je zadnjih par dana prije odluke dojio po cijele noći, proizvodnja mlijeka je bila na vrhuncu jer su signali jasno poslani – treba puno mlijeka za noć. Tako sam ja još danima nakon proizvodila ogromne količine mlijeka i izdajala se ručno (smanjivala pritisak) ne bi li pritisak popustio.

Prve 3 noći su mi bile baš koma, a nakon toga je krenulo popuštanje koje je trajalo 2-3 tjedna. Jedan dan mi se samo sve ispuhalo (nakon cca 2 tjedna) i nisam više imala potrebu otpuštati pritisak kroz dan, no i dalje sam imala mlijeka i nakon više od mjesec dana koje je onda lagano odlazilo.

Što se tiče načina izdajanja, ja sam se izdajala ručno minimalno tek toliko da pritisak popusti jer mi je električna izdajalica aktivirala apsolutno sve mliječne kanaliće i još dodatno povećavala proizvodnju mlijeka što definitivno nismo htjeli haha!.

Važan savjet je da se izdaja pravilno i da se prstima obuhvati samo rub areole (ne više od toga).

U počecima sam aktivno stiskala otekline čudnih oblika po cijeloj dojci i to je dodatno potaknulo proizvodnju jer sam ih praktički masirala, a treba ih što manje dirati.

Koristila sam i hladne obloge (mokri ručnici iz škrinje) i stavljala listove hladnog kupusa (svih 10 dana, konstantno).

Zadnji podoj

Zadnji podoj može biti jako emotivan samo zato što je ZADNJI “u životu”. Meni je također bilo jako jako teško, pa sam pokušala zeznuti sama sebe.

Nisam razmišljala kada će biti zadnji podoj nego sam išla dan po dan kroz proces i jednostavno sam spontano došla do toga da je zadnji podoj prošao “bez da sam znala da je to zadnji”.

Drugi dan jednostavno više nije bilo potrebe za podojem i tako sam bezbolno preskočila razmišljanja o tom “zadnjem”. Tako mi je bilo lakše. Paralelno sam naravno na Instagramu svaki dan dobila servirane mame koje plaču na zadnjem podoju i počela preskakati takav sadržaj jer mi je budio još više emocija.

Što bismo napravili drugačije?

Napravila bih sve ovo što smo napravili s Tominih 14 mjeseci, ali ranije – po mom mišljenju idealno oko 8-9 mjeseci kada dijete još nema razvijenu svijest i volju. Sve bi bilo jednako, ali lakše. I kraće bi trajalo!

Prestanak dojenja je veliki korak – i fizički i emocionalno. Nema jednog “ispravnog” načina, ali ima načina koji su nježni za bebu i tebe. Nadam se da će ti ova priča barem malo olakšati cijeli proces. Možeš ti to i sretno! 🙂

Ivina priča – Lagan prestanak dojenja

Kod nas je prestanak dojenja prošao iznad svih očekivanja, a ona su zaista bila niska. Što iz razloga jer sam slušala tuđa teška iskustva i psihički se pripremala, što zbog toga što moja beba nije dobro spavala i noćnih dojenja je bilo beskonačno. Planirala sam dojiti godinu dana jer mi se to činilo kao da će ispuniti njezine nutritivne potrebe i obostranu želju za povezivanjem i uživanjem.

Prestala sam dva tjedna nakon bebinog prvog rođendana, spontano, samo jedno jutro bez plana da nam je upravo to zadnji podoj.

Jedna od glavnih stvari koja je doprinijela laganom prestanku dojenja je to što je moja beba jela velike količine krute hrane. Ona je od samog početka baš “papalica” koja je jako dobro prihvatila hranu, uživala u jelu i samo tražila priliku za neki obrok.

Kako su se obroci povećavali, ja sam bila ta koja je samoinicijativno čak “gurala” podoje u danu jer znam da je mlijeko primarna hrana do godine dana života i da joj je potrebno. Dok se ona već sa 10 mjeseci, s obzirom na količinu obroka, činila kao da joj podoji ne bi previše falili kad bismo ih izbacili. Osim naravno u trenucima kad bi ju nešto mučilo i kad bi imala potrebu za blizinom i nježnosti.

Tako da, nisam “delulu” i znam da sigurno sve ne bi prošlo toliko glatko da ona nije zavoljela krutu hranu pa se nemoj gristi ako to kod tebe nije slučaj.

Plan ukidanja podoja

Opisat ću ti kako smo postupno izbacivali podoje i uvodili kruti obrok da imaš neku okvirnu sliku, ali to zaista varira od bebe do bebe i nije ništa ispravno niti krivo. Kod nas je nekako to teklo školski:

Kad sam joj uvela neki kruti obrok, u to doba dana bih izbacila jedan podoj.

Sa 7 mjeseci smo izbacili jedan dnevni podoj i zamijenili ga ručkom (1. kruti obrok) – imali smo odgođeno uvođenje dohrane zbog frenulektomije, pa smo s dohranom krenuli malo prije 7. mjeseca

Već sa 8 mjeseci smo izbacili drugi dnevni podoj i uveli doručak (2. kruti obrok). I dalje sam dojila odmah čim bi se probudila da ne skačem iz kreveta raditi doručak, jer bi se probudila poprilično nervozna. A onda u miru otprilike sat i pol nakon buđenja bi jela doručak umjesto podoja.

Kad je imala 2 obroka (između 7 i 9,5 mjeseci) dojila bi još cca 6 puta tijekom dana. Po noći ne brojim, jer je ovisilo o njenim buđenjima i umirivanjima – cicu je koristila za dospavljivanje tokom noći jer drugačije jednostavno nije išlo.

Sa 9,5 mjeseci smo uveli večeru (3. kruti obrok), otprilike 45 min do sat vremena prije spavanja. Ali je podoj ostao nakon nje kao neko polu-uspavljivanje i umirivanje pred spavanje. Taj podoj ne brojim kao puni obrok jer je zaista dojila malo, samo da zadovoljimo maženje prije spavanja.

Uz ta tri kruta obroka (između 9,5 i 10,5 mjeseci) još je imala otprilike 4 podoja tijekom dana, a po noći ih jednostavno nisam brojala jer ih je bilo previše.

Sa 10,5 mjeseci uveli smo užinu (4. kruti obrok) pa je ostala na 3 podoja dnevno – jedan umjesto jedne užine, jedan tek kad se probudi, i jedan pred samo spavanje. Tu se negdje i priča s noćnim podojima počela prorjeđivati jer joj se spavanje promijenilo.

Noćni podoji

Moja beba bila je u teškoj regresiji između 8. i 11. mjeseca koja je bila obilježena s 10-ak buđenja i bezbroj podoja tijekom noći. Tad bih znala reći da podoje ne brojim jer sam imala osjećaj da je većinu večeri bila priključena na cicu.

Kad sam s 10 mjeseci probala zamisliti da bi za dva mjeseca “trebali” prestati dojiti, to mi se činilo strašno nerealnim.

Preko dana nam je smanjivanje išlo glatko pa sam zamislila i da će noćni podoji preći s 3 (koliko ih je imala sa 6 mjeseci) na 2, pa 1, pa na blaženu nulu. Umjesto toga mi smo u situaciji da smo sa 10 mjeseci na 10 noćnih podoja i znala sam da će ti podoji biti zadnji čavao u mom lijesu, ali nisam iskreno imala snage i volje da to naglo prekinem.

Prihvatila sam svoju sudbinu da ću dojiti do 5. godine ako treba jer drugačije ne mogu – moja beba NE SPAVA ako nije na cici i točka.

Jednog prekrasnog dana, sa 10,5 mjeseci, svemir mi je poslao nemoguće i ona je preko noći samo počela spavati. Bez treninga spavanja, bez planova i bez magičnog rješenja. I danas ne znam zašto je samo počela spavati – možda ima veze sa senzoričkim aktivnostima i masažama koje smo uveli pred spavanje, možda ima veze sa novom “čarobnom” vrećom, možda s time što je izašla iz skoka…Ja sam nekako zaključila da najviše ima veze sa senzorikom, ali ne mogu sa sigurnošću reći što je bila ta kockica koja je napravila da ona prespava noć.

To je bila ključna stvar za prestanak dojenja jer iskreno ne znam kako bih prošla torturu sa spavanjem i ukidanjem noćnih podoja da se tako nije posložilo. Ako ti beba ne spava i navikla je na dojenje po noći, prekid će ti biti osamsto puta teži i želim da znaš da nisi slabog karaktera i nisi ti kriva jer si ju na nešto naviknula, već je to realnost većine mama čije bebe imaju nestabilan san.

Konačni prekid

Kad je napokon počela spavati, pitala sam se treba li joj uopće dojenje pred noć i zašto ima večernji podoj kada se ionako uspavljuje nunanjem. Malo sam “pojačala” večeru s masnoćama i raznovrsnošću i ukinula podoj nakon večere pa smo ostali na dva – jedan popodnevni “umjesto” užine i jedan ranojutarnji čim se probudi.

Vrlo brzo sam shvatila da joj ni taj popodnevni nije potreban jer je jako tražila krutu hranu pa smo s 11,5 mjeseci uveli i drugu užinu. Ostali smo na jednom jutarnjem podoju, ne toliko iz potrebe koliko iz navike i razbuđivanja maženjem. Nije joj bio potreban jer je već dugo jela obilan doručak (i vjerojatno lako mogla izdržati dok joj ga ne pripremim), ali iskreno, ja sam se vezala za taj zadnji podoj i bilo mi je teško prekinuti.

Kada sam vidjela da ona nakon buđenja nije više automatski posegnula za cicom i da nije pretjerano zainteresirana odlučila sam da je to to. Par dana sam se psihički pripremala i jedno jutro, malo nakon 1. rođendana, joj samo rekla da nam je ovo zadnje druženje uz dojenje. Djelovala je kao da zna da to teže pada meni nego njoj. 🙃

Sadržaj u Našim pričama predstavlja osobna iskustva mama i ne zamjenjuje stručni savjet. Svako majčinstvo je drugačije — za sve što se tiče tvog zdravlja ili zdravlja tvoje bebe, obrati se svom liječniku ili pedijatru.