Motorika

Što ćeš sve saznati?

• Što je senzomotorika?
• Zašto je motorika bitna?
• Čemu služi baby handling?
• Kako znati da je motorika na dobrom putu?
• Koji su najčešći motorički problemi?
• Što (ne) raditi u svakodnevici?

Autori: mama360 · mag. physioth. Ana Benković
Datum: 19.04.2026.

Kada razmišljaš o razvoju svoje bebe, motorika je često prva stvar koja ti padne na pamet jer je jednostavno prva koju vidiš. Među mamama se stalno provlače pitanja: kada se čija beba okrenula, kada je propuzala, posjela se ili napravila prve korake.

Razmišljanja o tome kada je beba nešto napravila nisu pogrešna, ali motorika je puno više od “hvatanja” miljokaza. Kad bismo htjele da iz cijelog ovog teksta zapamtiš samo dvije stvari, bile bi ove: 

• Važnije je kako beba izvodi pokret nego kada se on pojavio.
• Bebu ne možemo požurivati niti je natjerati da napravi nešto za što još nije spremna.

Drugim riječima, bebin mozak ima svoj tempo. Tek kada se u njemu “poslože kockice” i stvore potrebne veze, beba će sama, bez nagovaranja i forsiranja, biti spremna za novi pokret. 

Ovaj tekst nastao je u suradnji s mag. physioth. Anom Benković s ciljem da ti približimo što je motorika, koja su moguća odstupanja i kako ih prepoznati te na koje načine pravilno nositi, spuštati, podizati i presvlačiti bebu kako bismo potaknuli njezin motorički razvoj. Spoiler alert – u ovom tekstu te čeka jedan jako koristan video! 😍

U nastavku se nećemo detaljno baviti motoričkim razvojem bebe po mjesecima. Prema tome, ako tražiš odgovor na pitanje kada bi se beba okvirno trebala okrenuti s leđa na trbuh, posjesti se ili krenuti puzati, zaviri u naše tekstove Razvoj po mjesecima 0-12 i Razvoj po mjesecima 12-24, ovisno o dobi koja te zanima.

Za korak dalje od ova dva teksta i razumijevanje kako bebu kroz svakodnevnu igru i aktivnosti kvalitetno podržati u razvoju motorike, pripremamo ti veliki mama360 book Razvoj 0-12 i vodič kroz aktivnosti. U njemu ćeš detaljno saznati što možeš očekivati u svakom razdoblju bebinog razvoja, kako se igrati s bebom i gdje, a sve s ciljem da igra ima jasnu razvojnu vrijednost, a ne samo kratkotrajnu zabavu.

Male promjene u svakodnevnim situacijama, osobito u razdoblju s novorođenčetom, mogu biti velika podrška zdravom i kvalitetnom motoričkom razvoju. Želja nam je da ih upoznaš, primjenjuješ i s vremenom stekneš dovoljno sigurnosti. Kako bi puna znanja i mira promatrala svoju bebu koja možda za prvi rođendan još ne hoda, ali se savršeno okreće, sjedi i puže.

Što je senzomotorika?

Možda se sada pitaš zašto smo prvo krenule s opisom senzomotorike, a još praktički nismo ni počele govoriti o tome što je motorika. Definiranje senzomotorike namjerno smo stavile kao prvu temu u ovom tekstu jer želimo naglasiti koliko je važno promatrati osjetilni i motorički razvoj kao cjelinu. 

Senzorika se odnosi na način na koji dijete prima i obrađuje osjetilne informacije iz okoline, dok motorika predstavlja sposobnost djeteta da na te informacije odgovori pokretom. Drugim riječima, dijete prvo “skuplja podatke”, a tek onda ide u akciju.Nadalje, bez akcije nema novih podataka, odnosno bez motoričkih iskustava ni senzorika se ne može pravilno razviti. Znači, jedno bez drugoga ne ide!

Tek kada ta dva područja gledamo zajedno, možemo u potpunosti razumjeti djetetov razvoj i na kvalitetno pomoći bebi ako se pojave određene poteškoće.

Dat ćemo ti primjer: beba koja je preosjetljiva (taktilno i vestibularno) i ne voli ležati na trbuhu imat će manje prilika za jačanje vrata i ramena pa će sporije razvijati oslonac na ruke. S druge strane, beba koja ima izraženo senzorno traženje može biti motorički vrlo aktivna, ali njezini pokreti često su brzi i neorganizirani ako pritom nema dovoljnu stabilnost trupa. U oba slučaja vidimo kako način na koji dijete doživljava osjete izravno utječe na kvalitetu njegovih pokreta.

Cijeli taj proces uči dijete o tome kako njegovo tijelo funkcionira i zato nam je senzomotorika ključna za:

• Motoričku koordinaciju
• Učenje i koncentraciju
• Razvoj govora i komunikacije
• Spavanje i emocionalnu regulaciju
• Socijalne vještine i igru

Kako bi još bolje shvatila utjecaj senzorike na motoriku (i obrnuto), pročitaj naš tekst Senzorika u kojoj te vodimo kroz primjere senzornih izazova iz svakodnevnog života i objašnjavamo ti važnost senzorike za razvoj.

U nastavku se posvećujemo motorici jer, iako je najviše volimo promatrati u paru sa senzorikom, svaka od ovih tema zaslužuje svoje mjesto pod suncem i malo pažnje samo za sebe. Zato motoriku sada uzimamo pod povećalo i idemo je detaljno upoznati.

Zašto je motorika bitna?

Beba ne uči kroz riječi i objašnjenja, nego kroz pokret i iskustvo. Ona ne razumije kad joj kažemo “gurni se rukama” ili “drži ravnotežu”, već to uči tako da se kreće, pokušava, griješi i ponovno pokušava. Svaki pokret koji beba napravi zapravo je informacija za njezin mozak – što je uspjela, što nije i što sljedeći put može učiniti drugačije.

Motorika obuhvaća sve bebine pokrete – od onih najsitnijih, poput hvatanja prstima, do velikih pokreta kao što su okretanje, puzanje, ustajanje i hodanje. Kroz motoriku beba upoznaje svoje tijelo, uči kako ga kontrolirati, kako se kretati u prostoru te razvija planiranje pokreta i osjećaj sigurnosti u vlastitom tijelu.

Motoriku gledamo kao dvije velike cjeline: 

• Gruba motorika – Uključuje pokrete cijelog tijela i velike mišićne skupine (kontrola glave, okretanje, oslanjanje na ruke, puzanje, stajanje, hodanje). 
• Fina motorika – Odnosi se na preciznije pokrete šaka i prstiju (hvat, prebacivanje predmeta iz ruke u ruku, hvatanje sitnih predmeta, kasnije hranjenje rukom / žlicom i crtanje)

Uz ovu podjelu postoji još jedna razina koju roditelji često ne vide odmah, a jako je važna – posturalna kontrola, odnosno stabilnost trupa, zdjelice i ramenog pojasa. Upravo posturalna kontrola je “temelj” na kojem se gradi sve ostalo – bez stabilnog trupa nema kvalitetnog okreta, puzanja, sjedenja niti fine motorike. 

Motorički razvoj ne utječe samo na to što beba može napraviti, nego i na to kako funkcionira u svakodnevici.

Stabilnost trupa i dobar položaj glave važni su za hranjenje – od učinkovitijeg sisanja do sigurnijeg uvođenja dohrane. Kontrola tijela i mogućnost samostalnog kretanja izravno utječu i na igru i učenje jer dijete tada može dulje istraživati, manipulirati predmetima i zadržavati pažnju. Kada beba može stabilno kontrolirati trup, ruke joj postaju “slobodne” za igru i istraživanje. Lakše poseže, dulje se igra i često je zadovoljnija jer ima više alata pomoću kojih sama može nešto postići.

Upravo to gradi i samopouzdanje – dijete koje se uspješno kreće češće pokušava ponovno, manje se frustrira i s više znatiželje istražuje svijet oko sebe.

Motorika pritom utječe i na emocionalnu regulaciju. Beba koja može promijeniti položaj, okrenuti se, približiti se ili udaljiti od podražaja često se lakše umiri jer ima više načina da si sama pomogne. Zato motoriku ne gledamo kao utrku do sljedećeg “miljokaza” i povod za što brže otvaranje šampanjca, nego kao razvoj osjećaja sigurnosti, funkcionalnosti i povjerenja u vlastito tijelo.

Motorički miljokazi 

Motorički miljokazi su okvirne točke u razvoju koje opisuju koje se vještine najčešće pojavljuju u određenom razdoblju (npr. okretanje, sjedenje, puzanje ili hodanje). Oni nam služe kao orijentir, a ne kao raspored kojeg se beba mora strogo držati.

Ključna stvar kod miljokaza je raspon. To znači da svaka vještina ima razdoblje u kojem je normalno da se pojavi, a ne točan mjesec ili datum. Primjerice, neka će beba prohodati s 12 mjeseci, a neka s 14 i obje mogu biti u potpunosti urednog razvoja. Razlike postoje jer svaka beba ima svoj tempo sazrijevanja živčanog sustava, mišića i kontrole tijela.

Važno je znati da:

• ranije ≠ bolje
• kasnije ≠ automatski problem
  

Miljokazi nam, dakle, pomažu da prepoznamo kada razvoj ide urednim tijekom, a kada bi možda bilo dobro obratiti dodatnu pažnju ili se savjetovati sa stručnjakom. Oni nisu natjecanje, usporedba s drugima niti razlog za stres, nego alat za praćenje razvoja. Također, ako je tvoja beba rođena prije termina važno je gledati i korigiranu dob, jer se tada i motorički miljokazi prate realnije i bez nepotrebnog stresa. 

Motorički miljokazi nisu imaginarna tablica koju moraš križati, već dio jednog velikog sustava u kojem je isprepleteno više područja i koji je jedinstven svakom djetetu. Ali krenimo od početka, kako bi znala razumjeti sve termine i u što točno gledaš!

Čemu služi baby handling?

Koncept baby handlinga u početku se primjenjivao isključivo kod beba s neurorazvojnim smetnjama. No s vremenom su klinička iskustva i istraživanja pokazala da isti principi imaju preventivnu vrijednost i kod tipično razvijene djece. Zbog toga se baby handling postupno uvodi u standardnu pedijatrijsku i patronažnu praksu te u edukaciju roditelja kao dio rane, svakodnevne potpore optimalnom razvoju djeteta.

Prvi korak koji možeš napraviti kako bi od prvog dana života svoje bebe postavila dobar temelj za njezin senzomotorički razvoj upravo je učenje baby handlinga.

Da te umirimo, baby handling nije trik, moda ili  “još jedna stvar koju moraš raditi”, nego način da ono što ionako radiš u svakodnevici postane malo korisnije za razvoj.

Baby handling se opisuje kao pravilno, nježno, uravnoteženo i svjesno rukovanje bebom u svakodnevnim aktivnostima kao što su nošenje, spuštanje, podizanje, prematanje i presvlačenje. Da ti pojednostavimo, baby handling je “kako” – kako nosiš, kako okrećeš, kako spuštaš  svoju bebu tako da ona dobije što bolji motorički temelj i što više ugode u vlastitom tijelu.

Najvažnije prednosti baby handlinga su:

• Podupire pravilan motorički razvoj – beba uči kontrolirati pokrete, a tijelo se organizira simetrično.

• Tijelo bebe je uvijek u ravnoteži i ispravnom položaju – to smanjuje neželjene reflekse, izvijanje, napetost i stres kod bebe.

• Potiče samostalnost i sigurnost – bebi se daje vrijeme i prostor da sudjeluje u pokretu.

• Jača osjećaj sigurnosti i povezanosti roditelja i bebe – kroz predvidljive i nježne pokrete beba dobiva poruku da je sigurna i stabilna u tvojim rukama.

Ako ne koristiš baby handling, ne znači nužno da štetiš bebi i ne bi se trebala osjećati krivo, ali najbolja stvar kod njega je što on uopće nije kompliciran ni opterećujuć. Samo je potrebno naučiti nekoliko ključnih položaja i pokreta koje ćeš vrlo lako uklopiti u svakodnevicu, bez previše razmišlja o njima.

Baby handling se najbolje uči kroz iskustvo, kad je tvoja beba već tu. Kroz teoriju i riječi čestomje teško pohvatati radnje pa ti mogu djelovati apstraktno i komplicirano (a nisu). Zato je najbolje sve isprobati direktno na svojoj bebi.

Važno je zapamtiti da su prva četiri mjeseca bebinog života ključna za izvođenje baby handlinga, zato probaj ne čekati predugo s učenjem. 

Kako naučiti baby handling:

• Baby handling možeš naučiti i sama, pa ti preporučujemo da detaljno prođeš video koji je mag. physioth. Ana Benković snimila na tu temu i paralelno isprobaš pokrete na svojoj bebi. – link na youtube

• Neki domovi zdravlja (u Zagrebu te opciju ima svaki Dom zdravlja) nude besplatne tečajeve baby handlinga na koje slobodno možeš doći sa svojom bebom i učiti iz prve ruke.

• Možeš otići na privatan tečaj baby handlinga kod specijaliziranog terapeuta koji će ti pokazati sve važno vezano uz svakodnevne pokrete.

Kako znati da je motorika na dobrom putu?

Razvoj motorike smatra se urednim kada dijete postupno napreduje, a njegovi pokreti postaju sve sigurniji, stabilniji i svrhovitiji. Dijete se kreće bez vidljivo pretjeranog napora, bez izraženih kompenzacija i bez česte frustracije povezane s kretanjem.

Jedan od važnih pokazatelja urednog motoričkog razvoja djeteta je prolazak kroz tipične motoričke faze koje se prirodno nadovezuju jedna na drugu: kontrola glave → otvaranje šake → okretanje s leđa na trbuh → okretanje s trbuha na leđa → pivotiranje → četveronožni položaj → sjedenje → puzanje → ustajanje → hodanje.

Ako beba preskoči neku razvojnu fazu, često se dogodi da tu vještinu kasnije ne uvježba u potpunosti jer se razvoj spontano nastavlja prema složenijim oblicima kretanja pa se beba više ne “vraća” unazad. Zato je važno razumijeti što slijedi u motoričkom razvoju u odnosu na ono što beba trenutno radi. Tako je kroz igru možemo potaknuti na istraživanje, uvježbavanje i usvajanje vještina koje su u tom trenutku razvojno najvažnije. Također, dugotrajno zadržavanje u jednoj fazi ili preskakanje razvojnih faza može biti signal da je potrebna dodatna stručna procjena.

Motorički miljokazi postižu se približno u očekivanom razdoblju (ne nužno u točno određenom mjesecu), ali bez većih odstupanja. Jednom usvojene vještine se zadržavaju i dalje nadograđuju, a ne gube.

Kako razvoj napreduje, bebini pokreti postaju sve simetričniji i kontroliraniji. Dijete koristi obje strane tijela, nema stalnu i izraženu preferenciju jedne strane te se pokreti s vremenom čine mekšima i preciznijima.

Kvaliteta pokreta često je važnija od samog dostizanja miljokaza. Na primjer, odlično je da se beba uspjela okrenuti, ali velika je razlika okreće li se ona simetrično na obje strane, koristi li pritom trup i rotaciju ili se zabacuje i koristi zalet. Ako kretanje izgleda naporno, ukočeno ili kao stalna borba s tijelom, to može upućivati na potrebu za stručnim savjetovanjem.

Dijete koje se uredno motorički razvija rado se kreće, samo inicira pokret i s interesom istražuje prostor i predmete oko sebe. Ne izbjegava pojedine položaje, poput boravka na trbuhu, već ih koristi kao priliku za učenje i igru.

Ponekad se tijekom motoričkog razvoja mogu javiti znakovi da beba treba dodatnu podršku. To ne znači odmah da nešto nije u redu i da moraš paničariti, ali korisno je prepoznati obrasce koji traju dulje ili se pojačavaju jer rano prepoznavanje čini veliku razliku, a smjernice su često jednostavne.

Dobro je obratiti pažnju i razmisliti o savjetovanju sa stručnjakom ako primijetiš da ne ide sve kako smo gore opisale ili uočiš probleme s motorikom (u donjem poglavlju).

Ako posumnjaš na poteškoće u motoričkom razvoju, možeš:

• Obratiti se pedijatru – Ako pedijatar već i sam nije uočio problem, slobodno adresiraj svoje sumnje jer si ti ta koja svoju bebu gleda cijeli dan. Ako problem postoji, on će te dalje uputiti neuropedijatru, fizioterapeutu ili fizijatru. Iako ne želimo poticati nepovjerenje prema medicinskom osoblju, ponekad suptilni motorički obrasci mogu proći neopaženo i zato je u redu slušati svoje instinkte i potražiti dodatno mišljenje.

• Dogovoriti pregled kod fizioterapeuta – Privatni fizioterapeut će stručno i detaljno procijeniti motoriku tvoje bebe. Ako postoji odstupanje, dobit ćeš konkretne smjernice, vježbe i savjete za svakodnevne aktivnosti. U nekim slučajevima, fizioterapeut će preporučiti dodatnu obradu kod drugih stručnjaka (npr. neuropedijatra, fizijatra).

Koji su najčešći motorički problemi?

Kada govorimo o izazovima i problemima s motorikom, važno je da odmah znaš da postoji jako veliki raspon – od blagih i prolaznih odstupanja do stanja koja zahtijevaju intenzivniju terapiju. Mogućih problema je zaista puno i stručan fizioterapeut uočit će svaki od njih i pravilno ga dijagnosticirati.

Uzroci motoričkih poteškoća mogu biti: genetika, neurološki problemi, neuromotorička nezrelost, položaj bebe tijekom poroda i medicinske intervencije (carski rez, vakuum itd.), položaj bebe u svakodnevnim aktivnostima ili nedovoljan poticaj na aktivnost. 

Objasnit ćemo ti najčešće probleme i kako ih prepoznati kako bi mogla što bolje podržati svoju bebu.
U nastavku ćemo govoriti o idućim problemima:

• Asimetrija i preferencija strane
• Tortikolis
• Hipotonus
• Hipertonus
• Fluktuirajući tonus
• Distonija (distoni sindrom)

Postoje i dva stanja na koja ćemo se osvrnuti koja se ne smatraju motoričkim poremećajima, ali se povezuju s motorikom, a to su:

• Plagiocefalija (zaležana glava)
• Pupčana kila

Asimetrija i preferencija strane

Kada za bebu kažemo da ima asimetriju i preferenciju strane, to znači da ona češće koristi jednu stranu tijela – npr. češće gleda u jednom smjeru, lakše se okreće samo u jednu stranu, jednom rukom više poseže za igračkama dok tijelo zauzima “C”, tj. “kifla” položaj. U prvim tjednima života blaga preferencija može biti normalna (zbog položaja u maternici ili navikama nakon rođenja), ali problem nastaje ako se ta preferencija s vremenom učvrsti i ne mijenja se spontano. 

Dugotrajna asimetrija može utjecati na razvoj rotacije trupa, okretanja, puzanja i kasnije koordinacije jer beba ne koristi tijelo ravnomjerno. To nije nikakva teška dijagnoza, ne brini. Najčešće se može ispraviti kroz pravilno pozicioniranje, baby handling i promjene u svakodnevnim navikama.

U svakodnevnim situacijama pokušaj mijenjati strane pri nošenju, hranjenju i uspavljivanju, igračku nuditi s “teže” strane, poticati okretanje glave na obje strane, raditi tummy time tako da beba ima motiv gledati na obje strane i slično. Ako se preferencija pojačava ili traje, pregled fizioterapeuta je najbolji i najbrži put do jasnih smjernica.

Tortikolis

Tortikolis je specifičan motorički problem kod kojeg beba ima ograničenu pokretljivost vrata i glavu često drži nagnutu na jednu stranu, a pogled joj je okrenut na suprotnu stranu. Najčešće je povezan s napetošću ili skraćenjem mišića vrata (sternokleidomastoidnog mišića), što ga razlikuje od same preferencije strane i opće asimetrije. 

Kod tortikolisa je primarno zahvaćen vrat, a asimetrija tijela često nastaje kao posljedica toga, a ne kao uzrok. Ako se tortikolis ne prepozna i ne tretira na vrijeme, može dovesti do trajne preferencije strane, asimetrije trupa i položajne deformacije glavice. Zato je kod sumnje na tortikolis najvažnije ne čekati da “prođe samo” jer je rana intervencija jednostavnija, a rezultati su najčešće vrlo brzi. U praksi se najviše radi na položajima, poticanju simetrije, nježnom istezanju prema uputi stručnjaka i prilagodbi rutine (spavanje, dojenje / hranjenje, nošenje) kako bi se poticao puni opseg pokreta vrata.

Prije nego krenemo objašnjavati različite vrste “tonusa”, htjele bismo ti objasniti što uopće znači ta riječ kako bi je mogla vizualizirati. Mišićni tonus je osnovna razina napetosti mišića u mirovanju – to nije aktivno stiskanje mišića, nego blaga, stalna pozadinska napetost koja drži tijelo organiziranim, daje mu stabilnost i pomaže održavati položaj.
Tonus može biti snižen (mekši), povišen (napet), fluktuirajući (varira) i distoni (nepredvidiv i uvijajući).

Hipotonus

Hipotonus znači da beba ima snižen mišićni tonus, odnosno da su mišići mekši i pružaju manji otpor u mirovanju i pokretu. Takve bebe često djeluju “mlitavo” i manje aktivno, kasnije uspostavljaju kontrolu glave, teško podižu nogice, teže održavaju oslonac i brže se umaraju. 

Kod mnogih beba radi se “samo” o funkcionalnoj nezrelosti živčanog sustava koja se uz dobar poticaj i vrijeme poboljšava. Ali, hipotonus može utjecati na sporije dostizanje miljokaza jer bebi treba više energije da bi se kretala i isprobavala položaje.

Kod hipotonusa je ključ dosljedan i nježan poticaj kroz igru: više vremena na podu, tummy time u malim dozama, igre koje potiču oslonac na ruke i aktivaciju trupa. Manje “pomaganja”, a više položaja koji bebu potiču da sama aktivira tijelo. Važno je da pratiš svaki mali napredak, kvalitetu pokreta i po potrebi se savjetuješ s fizioterapeutom.

Hipertonus

Hipertonus je suprotnost hipotonusu i označava povišen mišićni tonus, odnosno stanje u kojem su mišići previše napeti. Beba (npr. od dva mjeseca) s hipertonusom često djeluje ukočeno – ponekad drži ruke i noge ispružene i “zaključane”, šake su stalno stisnute odnosno zatvorene, često s palčićem unutra, a kod presvlačenja se osjeti otpor kad pomičeš udove. Pokreti su kruti ili trzavi, beba se može izvijati unatrag i teško se opušta čak i kad je mirna. 

Često možeš čuti da netko takvu bebu opisuje kao “jaku” ili naprednu jer ne uočava nekvalitetan pokret nego mu se čini “baš super” da mala beba može puno ranije nego što je “normalno” dostizati miljokaze. Ali ti pokreti često su praćeni napetošću, nisu fluidni i izvode se uz kompenzacije, pa mogu otežati kvalitetno kretanje poslije i utjecati na regulaciju tijela.

Kao i kod hipotonusa, hipertonus nije dijagnoza sam po sebi i ne znači automatski neurološki problem, ali dobro ga je promotriti i procijeniti u kontekstu cjelokupnog razvoja.

Kod hipertonusa cilj nije “jačati” bebu, nego pomoći joj da pokreti postanu mekši i organiziraniji. To obično uključuje sporije prijelaze položaja, više predvidljivosti, baby handling bez naglih pokreta i položaje koji potiču savijanje i opuštanje trupa. Ako beba često izvija i opire pokretu, procjena stručnjaka može pomoći da shvatimo radi li se o prolaznom obrascu ili nečem što treba ciljanu podršku.

Fluktuirajući tonus

Postoji i kombinacija hipertonusa i hipotonusa, a nazivamo ju fluktuirajući mišićni tonus. To znači da tonus varira ovisno o situaciji, položaju, umoru ili uzbuđenju – nije ni stalno povišen ni stalno snižen, nego nestabilan. Beba u jednom trenutku snažno zabacuje glavu, izvija se i djeluje ukočeno / napeto (hipertonus), a u drugom propada kroz trup, nema stabilnost i potpuno je mlohava (hipotonus).

Pri uzbuđenju tonus može naglo skočiti, a kad je beba opuštena naglo pasti – stručno gledano, to znači da živčani sustav nema stabilnu regulaciju mišićne napetosti i nema obrasca.

Distoni tonus

Distoni tonus ili distonija je složeniji pojam i često se pogrešno koristi, odnosno u teoriji se miješa s fluktuirajućim tonusom, ali to dvoje nije isto. Distonija je poremećaj tonusa kod kojeg dolazi do naglih i promjenjivih kontrakcija mišića, uvijanja tijela i neuobičajenih položaja – tonus naglo raste, zahvaća više mišićnih skupina i nije pod kontrolom tijela.

Kod beba se može manifestirati kao naglo izvijanje tijela unatrag, neobični položaji ruku i nogu, rotacija tijela u jednu stranu i drugi jači torzijski pokreti.

Distonija je često povezana s oštećenjem ili disfunkcijom središnjeg živčanog sustava i češće se viđa kod neuroloških stanja (npr. cerebralna paraliza), ali blaži oblici mogu se vidjeti i kod neurorazvojne nezrelosti. Dakle, kod fluktuirajućeg tonusa, on varira, ali nema nekontroliranih uvijajućih pokreta i više izgleda kao nestabilna regulacija. Dok kod distonije vidimo karakteristične uvijajuće i torzijske pokrete, kao i neke druge neurološke znakove.

Zaležana glavica

Zaležana glavica (plagiocefalija) i pupčana kila same po sebi nisu motorički poremećaji ili dijagnoze, ali se često pojavljuju zajedno s određenim motoričkim obrascima ili mogu utjecati na način na koji se beba kreće i koristi svoje tijelo. Zato je važno da ih razumiješ u kontekstu cjelokupnog motoričkog razvoja, a ne promatraš izolirano.

Zaležana odnosno spljoštena glavica, stručno nazvana pozicijska plagiocefalija, odnosi se na promjenu oblika bebine glavice koja nastaje zbog dugotrajnog pritiska na isto mjesto. Najčešće se razvija u prvim mjesecima života, kada je bebina lubanja još vrlo mekana i prilagodljiva, a beba veći dio vremena provodi ležeći na leđima.

Često se pojavljuje zajedno s tortikolisom ili preferencijom strane jer beba koja uvijek gleda na jednu stranu ili teže okreće glavu na suprotnu stranu češće će pritiskati isto područje glavice. Promjena oblika glavice nije samo estetski problem, nego može biti signal da treba obratiti pažnju na pokret, simetriju i položaje.

U većini slučajeva problem se rješava kako beba raste, jača, počinje se kretati i mijenjati položaje. Tummy time ovdje ima važnu ulogu, kao i često mijenjanje položaja glave dok je beba budna, poticanje okretanja glave na obje strane te smanjenje dugotrajnog ležanja u ležaljkama i autosjedalicama. Ako se spljoštenje ne smanjuje do 4. – 6. mjeseca ili beba stalno drži glavu na jednu stranu, dobro je javiti se pedijatru ili fizijatru radi procjene i eventualnih vježbi ili nošenja terapijske kacige.

Pupčana kila

Pupčana kila je stanje kod kojeg se zbog slabosti trbušne stijenke u području pupka pojavljuje mekana izbočina koja se najviše vidi kada beba plače, napinje se ili kašlje. Ona je vrlo česta kod malih beba i u velikom broju slučajeva nije bolna niti opasna, a može se, ali i ne mora spontano povući. Ako se ne povuče spontano, što se događa kod dijela djece, dijete se nakon druge godine upućuje kirurgu.

Kirurško liječenje trebalo bi biti “zadnja opcija” i uvijek se prvo savjetuje probati s terapijom. Jedna od fizioterapeutskih metoda koja zatvara pupčanu kilu i daje vrlo dobre rezultate je Vojta terapija. 

Također, kod nekih beba pupčana kila se može pojaviti zajedno sa slabijom aktivacijom trupa i mišića abdomena, što može utjecati na posturalnu kontrolu i stabilnost tijela. I ovdje važnu ulogu može imati Vojta terapija koja (osim što pomaže zatvaranju kile) pomaže u boljoj organizaciji trupa, aktivaciji mišića i kvalitetnijem obrascu pokreta.

Dakle, iako zatvaranje kile ovisi o sazrijevanju trbušne stijenke i prati se u suradnji s pedijatrom i dječjim kirurgom, savjetuje se prije kirurškog liječenja probati s Vojta terapijom kako bi se problem pokušao riješiti nježno i prirodno. 

Što (ne) raditi u svakodnevici?

Nakon svega što si pročitala, možda ti se čini da je motorički razvoj nešto jako osjetljivo i da se lako može pogriješiti, ali to nije baš tako. Pravilan razvoj motorike ne znači komplicirane vježbe, posebnu opremu ili savršenstvo, nego samo male prilagodbe u svakodnevnoj rutini. Da te umirimo, u nastavku ćemo ti dati kratki šalabahter što raditi za poticanje pravilnog razvoja, a koje stvari izbjegavati.

Ako bismo morale izdvojiti jednu naviku koja u prvim mjesecima života napravi najveću razliku za motoriku, to bi bio tummy time – vrijeme koje beba provodi na trbuhu dok je budna i pod nadzorom. Ležanje na trbuhu nije “vježba”, nego položaj koji bebi omogućava da postupno ojača vrat, ramena, leđa i trup, razvije oslonac na podlaktice i dlanove te počne učiti prijenos težine i rotaciju. On je temelj za kasnije okretanje, puzanje i stabilno sjedenje, a pomaže i u prevenciji zaležane glavice i potiče bebu da aktivno okreće glavu i mijenja položaje.

U samom početku, on ne mora trajati dugo i dovoljno je nekoliko kratkih setova kroz dan (npr. 30 – 60 sekundi). Ako beba negoduje, ne znači da “ne voli tummy time” i da ćeš ga sad izbaciti iz rutine. Samo joj je samo privremeno teško jer još nema snage i stabilnosti. Zato polako povećavaj vrijeme, nemoj forsirati dugo ležanje odjednom (bolje je kraće i češće). Možeš nekoliko puta nakon mijenjanja pelene bebu malo okrenuti na trbuh na par minuta. 

Sljedeća važna stvar je dati bebi slobodu kretanja na podu i ravnoj tvrdoj podlozi kroz cijeli njezin rani razvoj. Pod je najbolja teretana za bebu jer ona na njemu može slobodno micati tijelo, istraživati pokrete, učiti prijenos težine i razvijati stabilnost. Što više vremena provodi na podu (na leđima, boku, trbuhu), to je više prilika za spontani i kvalitetan razvoj motorike.

Podloga za igru je nužan dodatak kad se beba krene okretati, kretati i puzati po podu jer će joj omogućiti sigurnu i čistu površinu te ju usput štititi od jačih udaraca o parket i hladnog poda.

Podloge su jako korisne jer ih možeš lako očistiti i prebrisati, kao i premještati iz prostorije u prostoriju, ponijeti na put i slično. U prvim tjednima i mjesecima nije nužno da imaš veliku podlogu jer bebi jednostavno neće biti potrebno toliko prostora (možeš imati samo manju prostirku), ali je korisno odmah ju nabaviti kako bi ti služila kroz više razvojnih faza.

Uz to, već smo ti u gornjem tekstu objasnile važnost i benefite provođenja baby handlinga od najranije dobi pa ti svakako savjetujemo da to bude jedan od prvih koraka.

Ono što ne bi trebala raditi / trebaš izbjegavati je:

• Forsirati bebu u položaje za koje još nije spremna – stavljanje bebe u sjedeći ili stajaći položaj prije nego što sama dođe do njega često dovodi do kompenzacija (zabacivanja, ukočenosti ili oslanjanja na jednu stranu). Time beba preskače važne korake koji su potrebni za stabilnost i kvalitetan pokret kasnije.

• Posjedati bebu jastucima ili u rukama – iako izgleda praktično ili slatko, dugotrajno sjedenje bez vlastite kontrole trupa može opteretiti tijelo i usporiti razvoj posturalne stabilnosti. Ako beba još ne sjedi sama, njezino tijelo još nije spremno za taj položaj.

• Pretjerivati s njihaljkama i ležaljkama – razumijemo da je praktično, razumijemo da je Baby bjorn spas kad ti trebaju dvije slobodne ruke, ali ako beba veliki dio dana provodi u tome, ima manje prilika za spontano kretanje i razvoj pokreta.

• Uspoređivati bebu s drugima – ovo je jedan od najvećih izvora stresa, a ponekad je u potpunosti bez razloga. Dijete koje kasnije hoda može imati savršeno kvalitetan motorički razvoj, dok dijete koje “sve radi rano” može imati puno kompenzacija – kvaliteta pokreta uvijek je važnija od brzine.

Nakon što si detaljno prošla temu motorike, predlažemo da nastaviš s čitanjem tekstova Senzorika, Razvoj po mjesecima 0-12 i Razvoj po mjesecima 12-24. A za bolje razumijevanje kako podržati bebu u razvoju motorike kroz svakodnevne aktivnost, pripremamo ti mama360 book Razvoj 0-12 i vodič kroz aktivnosti koji će uskoro biti dostupan.

Sadržaj na mama360.hr namijenjen je isključivo za informiranje i edukaciju. Ništa od objavljenog ne zamjenjuje razgovor s liječnikom niti predstavlja medicinski savjet — za sve što se tiče tvog zdravlja ili zdravlja tvoje bebe, obrati se svom liječniku ili pedijatru.